Share
Damir Hoyka: Šetnjama u mirogojskoj šumi volim kćerima približavati prirodu
bdr

Damir Hoyka: Šetnjama u mirogojskoj šumi volim kćerima približavati prirodu

Umjetničk fotograf Damir Hoyka autor je regionalnog projekta Fotosofia, fotografskog seminara koji je u dosadašnjih 11 godina pohađalo 175 sudionika, sadašnjih i budućih profesionalaca te zaljubljenika u fotografiju.

Nakon Muzeja Mimara gdje je održana u svibnju, Damirova izložba fotografija pod nazivom ‘Crna šuma’, bit će otvorena 4. rujna, u 18 sati, u Muzeju grada Rijeke.

Damir Hoyka odrastao je na zagrebačkom Kozjaku, gdje i danas živi i radi. Kvart je to, kaže Damir, koji je dislociran od gradske vreve i buke, a opet tek je dvadesetak minuta hoda udaljen od Kvatrića ili nešto malo više od Trga bana Jelačića.

“Na Kozjaku, preko puta kazališta Žar ptica, živim cijeli svoj život. Kvart je poprilično miran, dovoljno je udaljen od gužve i buke, a vrlo brzo može se stići do centra ­ Kvatrića ili Trga bana Jelačića. U blizini su i dječja igrališta i parkovi, što je odlična stvar za naše blizanke Tiu i Zoe.”

Poput mnogih svojih sugrađana, i Damir rado odlazi na Sljeme ili u Maksimir, no posebno zadovoljstvo pruža mu mirogojska šuma koja je prepuna divljih šljiva, šumskih jagoda i kupina. U toj prirodnoj ljepoti, kaže Damir, može se puno toga vidjeti ali i naučiti.

“Prije sam češće odlazio na izlete na Sljeme, a danas više gledam koja su mjesta zgodnija za djecu, gdje se ona mogu slobodnije kretati i igrati. Kada je lijepo vrijeme, s obitelji najčešće odlazim u šetnje mirogojskom šumom, gdje u izobilju rastu divlje šljive, šumske jagode i divlje kupine. Naravno, osim uživanja u pogledu, ovdje čovjek o prirodi može puno toga i naučiti.”

A koja su to mjesta u metropoli koja Damir najradije fotografira?

“Mjesta koja ću fotografirati u skladu su s onime što trebam, odnosno idejom koju imam za fotografiranje. Prepreku nama fotografima predstavlja ograničavanje dozvolama gdje se smije fotografirati, što se u zadnje vrijeme, nažalost, događa sve češće. Ranije toga nije bilo, osjećali smo se i radili slobodnije, a smatram da to ograničava fotografski izričaj, odnosno na neki način, “sakati” fotografiju. Za neka mjesta to i mogu razumjeti, ali gdje je zapravo granica? Smatram da je izuzetno važno da se to pitanje ograničavanja javnog prostora za fotografiranje što prije riješi, jer previše ograničenja nikome ne čini dobro”, zaključuje Damir.

Autor: Zagreb IN/R.C.

Foto: Damir Hoyka

Komentari