Share
Zašto je važno djeci postaviti jasne granice u odgoju?

Zašto je važno djeci postaviti jasne granice u odgoju?

Dvije najvažnije stvari koje roditelji moraju pružiti svojoj djeci su – ljubav i disciplina. Mnogi će se roditelji složiti s time da je postavljanje granica i uvođenje discipline najteži dio odgoja. No, želite li dijete naučiti da poštuje granice, važno je razumjeti koncepte osobne i društvene odgovornosti.

Što sve obuhvaća postavljanje granica? Nekad se pod pojmom granica podrazumijevalo da djeca bud poslušna, pridržavaju se pravila i pokazuju poštovanje prema starijima, no danas roditelji iskazuju nezadovoljstvo neposlušnošću jer djeca ne iskazuju ništa od navedenog. Trebaju li danas djeci biti postavljene čvršće granice, što se to promijenilo u odgoju?

Prije svega, djeca trebaju vodstvo i usmjeravanje od roditelja kako bi usvojili obiteljske vrijednosti jer su upravo roditelji ti koji im te vrijednosti trebaju prenijeti. Oni su ti koji moraju stati između djeteta i neadekvatnih vrijednosti koje mu se nameću sa svih strana i ukazati im na jasne i definirane granice iza kojih moraju čvrsto stajati.

Čemu reći da, čemu reći ne? Kako izreći granice, a da ne povrijedite dijete?

Na takva pitanja roditelji sami moraju naći odgovor tako da preispitaju do kojih vrijednosti i pravila oni i njihova obitelj drži. Prije nego roditelj odluči što dopustiti, a što ograničiti, potrebno je dobro promisliti kako ne bi stalno mijenjali pravila.

Često ćemo od roditelja čuti „Ja ne mogu više, ne želi me slušati dok ne dobije ono što želi“. Takva su djeca već naučila da su ona ta koja o svemu odlučuju i da roditelji nisu nikakav autoritet. Njihovi su roditelji digli ruke što svakako nije dobro. Dok su neke granice očite – nemoj udarati druge, nemoj bacati stvari, govoriti ružne riječi i slično, neke se granice razlikuju se s obzirom na obiteljski raspored, ali i dalje moraju biti jasne i očite – vrijeme spavanja, kako se ponašamo za stolom, spremamo li nered iza sebe, koliko možemo gledati televiziju.

Postavimo li granice na vrijeme, izbjeći ćemo nastanak problema, ali tu bitno je da roditelji budu dosljedni. Bez odustajanja i ignoriranja vlastitih granica, npr. kada prijatelj dođe prespavati ili vaše dijete ide negdje drugdje spavati, samo zato što je vikend ili praznici tada roditelji dopuste djeci da duže ostanu budna, a takvo ponašanje dovodi do negativnih posljedica. Budite dosljedni jer će dijete onda znati da se o granicama ne može pregovarati bilo kada i bilo gdje. Budite dosljedni, ali opet fleksibilni ako dijete navede opravdani argument. Na taj mu način pak dajete do znanja da uvažavate i cijenite njegovo mišljenje.

Dobar način postavljanja granica je utvrđivanje temeljnih obiteljskih pravila, kako bi dijete unaprijed znalo što će mu roditelji tolerirati, a što neće. Nemojte obećavati ono što ne možete ispuniti i nemojte prijetiti jer djeca vrlo brzo nauče kada njihovi roditelji doista misle ono što govore i kada govore isprazne prijetnje. Uvijek komunicirajte na pozitivan način i vodite se pozitivnim izjavama. Zahtijevajte ponašanja koja želite da vaše dijete ponavlja, nemojte naglašavati ponašanja koja ne želite.

Na primjer, ako želite da vam dijete pomogne u lakšim kućanskim poslovima kako biste ga naučili odgovornosti i obavezama, pokušajte situaciju okrenuti drugačije: „Odličan si pomagač i super to radiš! Čim zajedno pospremimo stol, igrat ćemo se!“

Dijete će samo iz toga zaključiti da ako ne pospremite stol, nećete se igrati. Ovako postavljena granica usmjerena je na pozitivan ishod djetetove suradnje. Granicama ćete uvesti rutinu u njihov život koja će im osigurati ugodnost i sigurnost jer tada znaju što i kada mogu očekivati.

Djeca su refleksija svojih roditelja koja najbolje pokazuju drže li se i sami roditelji svojih pravila i granica. Manjak postavljenih granica dovodi do problema u ponašanju i upravo zato je bitno da se granice počinju postavljati dok su djeca još malena. Iako će ona pokušavati pomaknuti te granice, to je sasvim normalno, ali budite dosljedni i držite se svojih ciljeva koje ste sami sebi postavili. Postavljanje granica omogućuje izbjegavanje konflikata između roditelja i djeteta, za razliku od naredaba koje se temelje na kaznama i negativnim posljedicama. Dobro postavljene granice nisu i ne smiju biti temeljene na djetetovom strahu od roditelja, ali niti na strahu od ljutnje i kazne. One djetetu dozvoljavaju da pozitivne i negativne posljedice doživi u sigurnom okruženju, ali i da dijete samo bude odgovorno za svoje ponašanje.

Kada se dijete ponaša neprihvatljivo i neprimjereno, vrlo je važno biti siguran da dijete zna što je bilo neprihvatljivo u tom ponašanju prije nego što mu se zbog toga ukine neka privilegija. Ukidanje privilegija nikada ne smije značiti ukidanje roditeljske ljubavi niti ometati zadovoljavanje djetetovih razvojnih i emocionalnih potreba. Ovakav oblik postavljana granica uči djecu da ne mogu uvijek dobiti ono što žele, onog trenutka kada to žele te uče da bude suosjećajno, da poštuje sebe i druge.

Odgoj bez postavljenih granica rezultira djecom koja umnažaju svoje pretjerane potrebe i želje, rastući s iskrivljenom slikom svijeta oko sebe. Postaju sebične osobe nespremne na prihvaćanje stvarnosti. No, u svemu je najvažnija bezuvjetna ljubav jer ako nema ljubavi, niti jedan savjet o odgoju ne može funkcionirati. Samo ona djeca koja osjećaju roditeljsku ljubav o sebi mogu graditi pozitivnu sliku te imati povjerenje u svijet i ljude oko sebe.

Autor: Zagreb IN / Ana Kižlin
Foto: hr.wikipedia.org

Komentari